Kuk je kuglasti zglob karakteriziran velikim rasponom pokreta, kompleksnom stabilizacijom i kroz koji se odvija velik prijenos sile.
Mišići kuka omogućuju pokret femura (natkoljenice) u sve tri ravnine. S velikim rasponom pojedinih pokreta (primjerice i do 140⁰ fleksije) pružaju čovjeku veliku okretnost koja zauzvrat iziskuje kompleksnu stabilizaciju. Stoga ne iznenađuje da u stabilizaciji kuka sudjeluje čak 17 mišića uz koje se mogu pridružiti i još neki.
Kuk s kralježnicom (osobito njenim lumbalnim djelom) i zdjelicom (slika 1.) sudjeluje u stabilizaciji tijela i pravilnom prijenosu sile generiranu ekstremitetima (nogama) na centar težišta tijela.
Slika 1. Poveznica kuk, zdjelica, kralježnica
Ekstenzori i fleksori kuka su jedni od najvećih i najsnažnijih mišića te je kuk dio zdjelice na koju se veže većina primarnih pokretača tijela. Zbog toga se za kuk može reći da je središte snage i eksplozivnosti tijela.
Kompleksna stabilizacija s evolucijskim prijelazom na lat.bipedalni (dvonožni) oblik kretanja čine kuk podložnim gubitku funkcije potenciranim modernim oblikom života ispunjen sjedenjem. Gubitak funkcije i nepravilna organizacija kuka odražava se narušavanjem stabilnosti cijelog tijela, nepravilnom biomehanikom pokreta te nepravilnim transferom i apsorpcijom sile. Važno je razumjeti kako kuk s koljenom i skočnim zglobom djeluje kao jedan sustav te da uobičajene životne radnje zahtijevaju simultane kretnje u sva tri zgloba! Time se nepravilnosti kuka odražavaju na skočni zglob i koljeno, a preko lumbo-zdjelične poveznice (slika 1.) i na ostatak tijela. Ozljede skočnog zgloba, koljena i lumbalnog dijela kralježnice često su uzrokovane upravo u kuku što je od osobitog značaja za trčanje koje je karakterizirano velikim brojem repetitivnih pokreta.
Pokreti kuka uključuju fleksiju, ekstenziju, abdukciju i adukciju te dvije rotacijske kretnje: vanjsku i unutrašnju. Smanjen raspon navedenih pokreta, nedovoljna snaga mišića koji sudjeluju u njima te nepravilna motorika vode do brojnih kompenzacija u tijelu koje povećavaju rizik od ozljeda i smanjuju sposobnost produciranja sile. Sama tema je kompleksna i razne kompenzacije imaju različite posljedice i uzroke, a mi ćemo se osvrnuti na nekoliko učestalih u trčanju.
Nedostatak fleksije i ekstenzije
Trčanje u suštini uključuje dva naglašena pokreta kuka: fleksiju i ekstenziju, a sama brzina trčanja određena je duljinom i frekvencijom koraka. Usporedbom elitnog atletičara s rekreativnim trkačem možemo primijetiti kako je duljina koraka jedna od upečatljivijih razlika.
Prilikom trčanja svaki trkač ima optimalni korak gdje vodeća noga ostvaruje kontakt s tlom točno ispod centra težišta tijela. Duljina optimalnog koraka dominantno je određena rasponom fleksije i ekstenzije kuka, sposobnosti koje brzo opadaju učestalim sjedenjem i nedostatkom kretanja.
Gubitak raspona fleksije i ekstenzije rezultira drastičnim skraćivanjem koraka te vodi brojnim kompenzacijama kojima se nastoji povećati duljina koraka. Kompenzacije uvijek uključuju anteriorni i posteriorni tilt zdjelice (slika 2.) popraćene fleksijom (slika 3a i b.) i hiperekstenzijom kralježnice (slika 4 a i b.).
Slika 2. Anteriorni i posteriorni tilt zdjelice
Slika 3. Nedostatak fleksije kuka kompenzira se naglašenom fleksijom kralježnice i koljena oslonačne noge te posteriornim tiltom zdjelice (slika a). Pravilna fleksija kuka s neutralnom kralježnicom i zdjelicom (slika b).
Slika 4. Nedostatak ekstenzije kuka kompenzira se hiperekstenzijom kraljeznice i anteriornim tiltom zdjelice (slika a). Pravilna ekstenzija kuka s neutralnom kralježnicom i zdjelicom (slika b).
Kompresijske sile uzrokovane ovakvim kretnjama osim što uništavaju diskove kralježnice vode do nestabilnosti organizma koje rezultiraju brojnim lateralnim i rotacijskim kretnjama koje potenciraju problem. Gotovo uvijek su uparene s predugačkim korakom i ostvarivanjem kontakta s tlom preko pete (slika 5.) koja cijelu silu reakcije podloge prenosi kroz kosti nogu direktno na lumbalni dio kralježnice. Kompresijske sile uzrokovane tiltom zdjelice i pokretima kralježnice postaju predispozicija za ozbiljnu ozljedu.
Slika 5. Predugačak korak i ostvarivanje kontakta s tlom preko pete.
Loša stabilizacija i biomehanika kuka
Rotacijske kretnje u kuku su od presudne važnosti za stabilizaciju zgloba i povećanje raspona fleksije i ekstenzije. Kako bi kuk bio stabilan važno je da fleksija uvijek dolazi u paru s eksternom rotacijom, a ekstenzija s internom rotacijom.
Rotacijska sila producirana u kuku osigurava tenziju kojom se glava natkoljenice utiskuje u zdjelicu čime se stabilizira zglob (slika 6a.). Ujedno pravilno orijentira potkoljenicu i natkoljenicu što osigurava ispravnu biomehaniku pokreta prilikom zamašne faze stražnje noge (slika 6b.).
Slika 6. Eksterno rotirani stabilni zglob kuka (a). Pravilna orijentacija potkoljenice i natkoljenice stražnje noge (b).
Nedostatak stabilizacije kuka (Slika 7a.) vodi do neispravne biomehanike gdje tranzicija stražnje noge iz potporne u zamašnu fazu ne slijedi liniju kroz stopalo (lat.valgus pozicije) (Slika 7b.).
Slika 7. Interno rotirani nestabilni kuk (a). Nepravilna orijentacija potkoljenice i natkoljenice stražnje noge (b).
Ovakav pokret vodi do propadanja koljena i skočnog zgloba prema unutra, do nepravilne putanje patele te lateralnih kretnji potkoljenice (Slika 8). Svakim korakom nakuplja se stres u vezivnim i potpornim tkivima koji mogu voditi do ozljeda ligamenata, artritisa, hondromalacije patele, stres frakture i dr. Treba napomenuti da uzrok može biti i anatomski deformitet što je znatno rjeđe.
Slika 8. Kompenzacija interne rotacije kuka lateralnim kretnjama potkoljenice jedan je od najčešćih uzroka boli u koljenu.
Nedovoljna snaga fleksora i ekstenzora kuka
Dva mišića koja su sve više u fokusu proučavanja su lat. iliopsoas i lat. gluteus, glavni fleksor i ekstenzor kuka, činjenica koja ne iznenađuje budući da su uključeni u većinu problema vezani za bolove u leđima uzrokovane posturalnim nepravilnostima.
Iliopsoas i gluteus također su mišići koji bi tijekom trčanja trebali generirati velik dio sile. Realnost je ogroman nedostatak snage oba mišića koja ide u ekstreme gdje pojedinci uopće ne posjeduju motoričku kontrolu potrebnu da voljno kontrahiraju gluteus, najveći i jedan od najsnažnijih mišića u tijelu.
Slika 9. Iliopsoas (a). Gluteus maximus i medius (b).
Nesposobnost aktivacije gluteusa učestalo je upareno sa skraćenim iliopsoasom što sve vodi do anteriornog tilta zdjelice. Time već slabi mišići dolaze u biomehanički nepovoljniji položaj čime dodatno opada njihova sposobnost generiranja sile.
Tijelo kompenzira time što prebacuje rad na stabilizatorske i sinergističke mišiće koji nikada nisu bili zamišljeni kao primarni pokretači. Ovo lako vodi do ozljeda mišića uzrokovana zamorom (eng. overuse injury). Svi koji trče polumaratone i maratone najvjerojatnije su imali priliku iskusiti istegnuće ili rupture aduktora, jedan od prvih mišića koji se ozljeđuje kada iliopsoas nije sposoban ispuniti nametnute zahtjeve.
Prebacivanje rada na stabilizatorske i sinergističke mišiće također vodi i do promijenjene biomehanike pokreta kojom tijelo nastoji dovesti mišiće koji preuzimaju glavni dio rada u biomehanički povoljniji položaj. Ovo neizbježno stavlja drugi dio tijela u neispravan položaj i ne rješava problem, već ga samo premješta.
Ozljede zglobova (skočni, koljeno i kuk) te diskova lumbalnog dijela kralježnice su najčešće posljedice, javljaju se većinom nakon višegodišnjeg zlostavljanja organizma i ignoriranje znakova upozorenja, a posljedice su nažalost najčešće trajne. Slušajte svoje tijelo. Ako nešto boli znači da nešto radite pogrešno. Nađite uzrok, a ne tretirajte samo simptom!
