Kompleksna i elegantna arhitektura ljudskog stopala posljedica je evolucijskog razvoja koji započinje zbog sve većih trkačkih zahtjeva postavljenih pred čovjekove pretke. Prelazak na bipedalni (dvonožni) oblik kretanja i karakteristična jednonožna potporna faza prilikom trčanja zahtijevala je razvoj stopala koji će omogućiti veliku apsorpciju i naknadno ispoljavanje sile kao i veliku dozu mobilnosti koja će pružati stabilnost, osobito prilikom kretanja na neravnom terenu.
Time je ljudsko stopalo karakterizirano razvojem longitudinalnih (uzdužnih, slika 1.) i transverzalnih (poprečnih) lukova, izražene plantarne fascije (aponeuroze, slika 3a.) i kompaktnim, krutim artikulacijama kosti stopala koje čine sustav poluga.
Slika 1. Lateralni i medijalni longitudinalni luk stopala.
Od lukova stopala najznačajniji je medijalni longitudinalni (unutrašnji uzdužni) luk. On osigurava pravilnu raspodjelu sile prema oba kraja stopala (prstima i peti) prilikom stajanja. Deformacijom longitudinalnih lukova prilikom kontakta s podlogom sila se apsorbira i naknadno ispoljava putem elastičnih elemenata stopala. Lukovi stopala također oslobađaju prostor u kojem su smještena brojna mekana tkiva koja sudjeluju u disperziji i apsorpciji sile te intrinzični mišići stopala koji osiguravaju stabilnost stopala (slika 2.).
Slika 2. Intrinzični mišići stopala su najznačajniji stabilizatori stopala koji održavaju lukove stopala funkcionalnim.
Nedostatak bosonogog kretanja rezultira slabljenjem ovih mišića što vodi do brojnih biomehaničkih i anatomskih deformacija stopala.
Stabilnost stopala osigurava pravilan transfer elastične sile stopala i sile reakcije podloge na centar težišta tijela kroz donje ekstremitete. Ujedno osigurava optimalnu orijentaciju linije sile povlačenja ahilove tetive (slika 3b.) čija mehano-elastična svojstva produciraju i do 30% sile generirane prilikom trčanja.
Slika 3. Plantarna aponeuroza stopala (a) i linija povlačenja ahilove tetive (b).
Osim o snazi lokalnih stabilizatora, odnosno intrinzičnih mišića stopala, stabilnost stopala ovisi i o snazi glavnih pokretača stopala, koje čine mišići smješteni u potkoljenici, te stabilnosti središnjice tijela (poveznica kralježnica-zdjelica-kuk).
Nedostatkom stabilne osovine tijela i rotacijske sile producirane u kuku, dovoljne snage primarnih pokretača i lokalnih stabilizatora nemoguće je osigurati pravilnu biomehaniku i stabilne lukove stopala (slika 4.).
Slika 4. Interna rotacija kuka vodi do urušavanja luka stopala (a) dok eksterna rotacija kuka stabilizira luk stopala (b).
Urušavanje luka stopala vodi do efektivnog produljenja duljine stopala (slika 5.1.) čime se potencira stres prenesen na plantarnu fasciju (aponeurozu). Ovo može uzrokovati upalu (plantarni fasciitis) ili u ekstremnim slučajevima rupturu plantarne fascije.
Kontinuirano medijalno (unutrašnje) propadanje lat. maleollusa (slika 5.2.) isteže tetivu lat.tibialis posteriora (slika 6.), još jednog značajanog mišića koji sudjeluje u stabilizaciji longitudinalnih lukova stopala te sprečava pretjeranu pronaciju stopala. Repetitivno istezanje tetive lat. tibialis posteriora vodi do njene upale, inaktivacije pripadajućeg mišića čime se potencira već postojeća nestabilnost. Sve vodi do disfunkcije ili puknuća posteriorne tibijalne tetive.
Svaki udarac u tlo generira ogromnu silu koja bi se trebala prenijeti uzdužno kroz lat.tibiu (potkoljenicu) na centar težišta tijela. Urušavanje stopala rasipa silu prema unutrašnjosti tijela (slika 5.3.) čime sila kroz tibiju sve više prolazi poprečnim umjesto uzdužnim putem. Posljedica su medijalni tibijalni stres sindrom (upala pokosnica) koji može prijeći u stres ili potpunu frakturu kosti.
Slika 5. Posljedice urušavanja lukova stopala.
Uz sve navedeno gubitak pravilne pozicije stopala mijenja orijentaciju linije sile povlačenja ahilove tetive (slika 3b.) što otvara put prema tendonopatiji ahilove tetive, njenoj rupturi te stvaranju petnog kalcifikata.
Slika 6. Tetiva tibialis posteriora prolazi odmah iza i ispod maleolusa. Kontrakcijom tibialis posteriora stopalo se supinira, skraćuje te se stabilizira longitudinalni luk stopala.
Sve navedene ozljede nažalost se ubrajaju u uobičajene trkačke ozljede čija repetitivna priroda brzo ukazuje na sve nedostatke organizma bilo da se radi o posturalnim i biomehaničkim nepravilnostima ili nedostatku snage i mobilnosti. Ne podcjenjujte važnost korektivnih i preventivnih vježbica koje razvijaju mišiće za koje možda do sada i niste čuli, ali čija funkcija je od presudne važnosti za zdravlje organizma. Stabilnost stopala nužna je za stabilnost tijela, a zajedno osiguravaju dugu i uspješnu trkačku karijeru.